Nos tera ta baranka
i solo ta kima.
Pobresa ta nos suerte
i bida ta pisá.
Ma dushi ta di biba
trankilo i sosegá,
gozando di fabornan
di un tera respetá!
Den tur nashon nos patria
ta poko konosí,
Den laman imenso
e ta keda skondí.
Ma tòg nos ta stimele
ariba tur nashon.
Su gloria nos ta kanta
di henter nos kurason!
Saká di e buki: Recuerdonan di Antaño
Skirbí pa: Octavio (‘Tavio’) Sint Jago